Pre neki dan u svojoj novogodišnjoj emisiji „Sasvim prirodno“, novinar i TV voditelj Jovan Memedović prošao je kroz pusto selo Gornje Nedeljice, ali i kroz druga sela u dolini Jadra. Konstatujući da su sela pusta, rasplakao se. Nakon toga u jednom od svakodnevnih obraćanja prisvojitelj svih grana vlasti u ovoj zemlji, bez dovoljno hrabrosti da mu spomene ime, ocenio je suze poznatog novinara kao lažne. Mnogo je razloga zbog kojih verujem Memedoviću, a ne verujem Vučiću. Pokušaću da argumentovano objasnim zbog čega.
Odmah da se razumemo, nemam nikakvih ličnih razloga da branim Jovana Memedovića. Što bi Srbi rekli, nit’ mi je rod, nit’ pomoz’ bog, ali je jedan od novinara čije emisije pogledam, na Javnom servisu o kome nemam dobro mišljenje, naročito zbog toga što preko računa za struju svakog meseca svi plaćamo pretplatu, a ovaj što ne veruje Jovanovim suzama, obećao je da će ovo plaćanje ukinuti.
Ne poznajem, dakle, Jovana Memedovića i nemam dugi niz godina nikakvo poštovanje prema kući u kojoj radi, ali mu verujem i volim njegove emisije. Jer, u mnogo toga što govori Jovan Memedović i sam sam se uverio. Bez obzira na činjenicu što sam rođen u krugu dvojke, imao sam prilike da živim u više varošica u Srbiji, a jedan deo mog drastanja vezan je za okolinu Sokobanje, dakle ruralne predele.
Tako da poznajem seoski život, te čak pamtim i oranje sa volovima, za razliku od mlađih generacija koje su volove zatekli na drugim položajima. Da, bez jakog sela nema jake Srbije. I obrnuto, umiranjem srpskog sela umire i sama Srbija. Baš o tome je godinama, možda i decenijama govorio Jovan Memedović upoznavajući gledaoce sa životom ljudi u Srbiji van gradskih sredina.
Kako u mladosti nisam (umnogome i zahvaljujući politici čiji je godinama zagovornik bio baš Aleksandar Vučić) imao prilike da proputujem svet, uzduž i popreko sam prokrstario Srbijom, što se nastavilo i kasnije kada sam u zrelim godinama kao advokat putovao na suđenja širom Srbije. Ovo za posledicu ima činjenicu da prijateljima i poznanicima koji putuju u neki kraj Srbije objašnjavam put, kao zvučna auto-karta, ili modernije rečeno navigacija.
O da, Srbija ima zdravu vodu, vazduh i zemlju, o čemu sam pisao u više svojih tekstova. Neki zli likovi pokušavaju da nam oduzmu vodu, gurajući planinske reke koje meštanima život znače u cevi, praveći minihidreoelektrane, a ovu pošast plaćamo svi. Da, Srbija ima mnogo plodne zemlje i pašnjaka, tako da je poljoprivreda grana koju u Srbiji treba razvijati. Naravno da treba čuvati sve uslove života koje je nama Srbima priroda dala u izobilju.
Vučiću, koliko je ljudi prolilo suza zbog tebe?
Potpuno je jasno da mi ne umemo da pravimo Mercedes, ali umemo i možemo da proizvedemo zdravu hranu, ali i da razvijamo turizam, jer bi mnogi imućni ljudi proveli bar deo svog odmora u ruralnim predelima Srbije kad bi imali izgrađenu infrastrukturu. Mislim da je baš to i još mnogo toga govorio Jovan Memedović u svojim emisijama. Verujem mu, jer sam se u njegove tvrdnje lično uverio.
Verujem i njegovim suzama, jer nema dobronamernog čoveka koji može prolaziti kroz pusta sela, a da mu to ne izazove tugu. Opet, verujem da je dobronameran, jer samo dobronameran čovek može praviti emisije u kojima na najlepši način predstavlja svoju zemlju, njene predele, prirodu, ljude i običaje.
Ne verujem Aleksandru Vučiću. Pre svega, zbog toga što je izgovorio mnogo neistina, čime tvrdnja da neko ne veruje Vučiću u gramatičkom smislu postaje pleonazam. Jedan od glavnih razloga zašto mu ne verujem je činjenica da on nije čovek koji voli ovaj narod i ovu zemlju.
Takve neiskrene tvrdnje samo su mu poslužile da sa svojim političkim ocem igra važnu ulogu u političkom životu Srbije. Da je iskren, ne bi tako lako oprostio Toniju Bleru i uzeo ga za savetnika.
Zaboravio je Vučić da su ga sirene za vazdušnu opasnost ozbiljno ometale prilikom kupovine nameštaja za stan koji je dobio u tada ekskluzivnoj zgradi na Novom Beogradu, koja nosi ime po jednoj od najpoznatijih dečijih bajki. Tih dana, bajku je živeo on, sa malim brojem ljudi na vlasti. Mi ostali, znali smo samo za patnju, smrt i strepnju. Da je pravi patriota ne bi dao milione evra državnih para za prenose Premijer lige, a kukao kako će nam Rio Tinto uzeti milijardu ako ga proteramo iz Srbije. Ne treba neko da bude iz pravne struke i zatraži na uvid takav ugovor. Postoji li on uopšte?
Situacija je takva da je savršeno jasno da se za Rio Tinto ili bilo koju kompaniju koja uništava prirodu u Srbiji mogu zalagati samo oni koji za to imaju materijalni interes. Za stavljanje planinskih rečica u cevi mogu biti samo vlasnici minihidroelektrana, ali za to ne može biti nijedan čovek koji iz te rečice zaliva svoju baštu ili poji svoju stoku.
Čovek koji misli svojom glavom i želi dobro budućim pokoljenjima govoriće isto ili slično kao Jovan Memedović. A to je potreba da živimo zdravo i da sačuvamo ono što nam je priroda dala.
Zna to I Aleksandar Vučić. Zbog toga i nije spomenuo ime Jovana Memedovića.
I da se razumemo, nije Vučić počeo sa uništavanjem srpskog sela, ono se uništava odavno. Vučić i njegova ekipa samo će mu zadati smrtni udarac, ako mi to budemo nemo posmatrali i ako mislimo da se izbori tiču nekog drugog a ne nas samih…
Bratislav Marković, advokat i član Pokreta za preokret
e moj bratislave nikad od tebe politicara..a bit ces clan
e moj bratislave nikad od tebe politicara…
Na sve ovo ti ljuljneš toliko nebitnu izjavu da sam se zgrozila koliko si plitak kao potok. Sendvič ti neće nahraniti mozak,a i nemas ga pa mu dodje na isto